Dok se veliko slavlje na maksimirskom stadionu pomalo stišavalo, a “Vatreni” su već pozdravili navijače i povukli se u svlačionicu, pod tribine je odjednom izašao Džo Šimunić. Sam. Vratio se petnaestak minuta nakon završetka utakmice, stao pred navijače i uzeo mikrofon.
“Ovo dugo želim učiniti. U boj, U boj!”, glasan je bio branič Dinama i hrvatske reprezentacije.
Navijači su mu otpozdravljali i vikali:
“Za narod svoj!”
Potom je Šimunić zaurlao službeni pozdrav NDH:
“Za dom!”
Masa s tribina je odgovorila: ‘Spremni!’
“Ovo dugo želim učiniti. U boj, U boj!”, glasan je bio branič Dinama i hrvatske reprezentacije.
Navijači su mu otpozdravljali i vikali:
“Za narod svoj!”
Potom je Šimunić zaurlao službeni pozdrav NDH:
“Za dom!”
Masa s tribina je odgovorila: ‘Spremni!’
Ovo ne predstavlja nikakvu novost. Hrvatski igrači i navijači, u svojoj evropskoj zemlji, imaju slobodno pravo da šire ustašku ideologiju, koja je simbol genocida i stradanja srpskog naroda. Dok u evropskoj Hrvatskoj mirno odjekuje “Za dom spremni”, u Srbiji se ne smije zapjevati ni “Marš na Drinu”.
Δεν υπάρχουν σχόλια:
Δημοσίευση σχολίου