Grci iz Atine pobegli na sela: uzgajaju puževe, mastiku

Izvor: WSJ, Poslovni.hr

Nikos Gavalas i Alexandra Tricha, oboje tridesetjednogodišnjaci, diplomirani agronomi, postali su frustrirani nakon što su godinama obavljali loše plaćene, honorarne poslove u Atini, glavnom gradu Grčke u kojemu je radno mesto prava retkost, a troškovi života vrtoglavo visoki.

Stoga su prošle godine odlučili da započnu s novim projektom, tačnije uzgojem jestivih puževa. Dok grčka ekonomija i dalje beleži nezaustavljivi pad, ovaj par pridružio se egzodusu Grka koji u sve većem broju beže na selo i uzdaju se u bogatu ruralnu prošlost ove zemlje kao predvodnika prema budućnosti.

Vassilis Ballas i njegova supruga Roula Boura vade smolu iz stabla mastike na svojoj farmi. Priznaju da je reč o neobičnom poduhvatu i da on podrazumeva puno više manuelnog rada nego što su ikada očekivali kao fakultetski obrazovani pojedinci. Međutim, u zemlji iznurenoj štednjom, na rubu bankrota, ovo im se učinilo kao prilično dobra prilika.

Nikos i Alexandra vratili su se na njegovo rodno ostrvo Chios. S pedeset hiljada dolara porodične ušteđevine osnovali su malo poljoprivredno gazdinstvo. To ulaganje tek treba da im se vrati jer će tek ove godine imati prvi rod. Ovaj par siguran je u pozitivan rezultat. "Kad se čujem s prijateljima i rođacima u Atini, govore mi da nema nade, da se situacija neprestano pogoršava", nedavno nam je rekla Alexandra dok je šetala svojim staklenikom, u kojem su hiljade puževa milile po redovima vlažnih dasaka. "Baš zato mislim da smo ispravno izabrali."

Panos Kanellis, direktor Američke poljoprivredne škole u gradu Salonika, koja je osnovana 1904., a nudi celoživotno obrazovanje s područja održive poljoprivrede, od vrtića do srednje škole i dalje, kaže da se broj prijava u poslednje dve godine utrostručio te da je upis na kurseve proizvodnje sira i vina takođe u porastu.

Kanellis priznaje da mu se često obraćaju mladi s pitanjima kao što je sledeće: "Od dede sam nasledio dva hektara zemlje. Šta da radim s tim?" Sve veći broj Grka postavlja to pitanje, a neki od njih odlučuju i da preduzmu nešto.

"U velikim gradovima za njih nema budućnosti", tvrdi Alexandra Tricha. "Mladi imaju dva izbora: otići na selo ili otići u inostranstvo.

"Vassilis Ballas i njegova supruga Roula Boura, oboje tridesetšestogodišnjaci, 2006. godine podneli su ostavke na svojim poslovima u Atini. On je radio kao menadžer sadržaja jedne internet stranice, a ona je bila zaposlena u marketingu. Odselili su na egejsko ostrvo Chios, odakle potiču njegovi baka i deda. Odlučili su da okušaju sreću u uzgoju stabala mastika, koja rastu samo na severu navedenog ostrva i proizvode smolu koja se prikuplja i kristalizira te koristi za izradu proizvoda kao što su sveće, sapun, alkoholna pića i prehrambene namirnice.

"Razmišljali smo o selidbi iz Atine, a onda nam je jedan prijatelj rekao da njegova baka sama na magarcu prikupi sto kilograma mastika", priseća se Vassilis. U veleprodaji kilogram ovog proizvoda dostiže cenu od oko osamnaest dolara. Međutim, ovaj par ubrzo je shvatio da je uzgoj mastika puno teži nego što su pretpostavljali, pa su u delatnost dodali i ekoturizam. Neki mladi Grci se ne vraćaju zemlji, već moru.

Prema podacima Ministarstva mora, od 2008. godine broj prijava za pomorske škole se učetvorostručio do gotovo sedam hiljada. Yannis Menis (27), rođen na Chiosu, priča kako ga je čekala karijera nuklearnog fizičara. Ali pred kraj doktorskih studija, shvatio je da više ne može da priušti studiranje, pa je odlučio da pođe očevim stopama i postane brodski inženjer. U septembru je krenuo u pomorsku školu u Chiosu.

"Porodica se protivila mojoj želji. Pitali su me zar sam sve te godine studirao ni za šta", kaže. "Nikome na brodu nisam spomenuo ništa o svojoj akademskoj prošlosti. Danas je u Grčkoj prekvalifikovanost nedostatak".

Nagon za povratak grčkim ruralnim korenima predstavlja novu tendenciju od početka krize, određeno okretanje sebi, tihu vrstu nacionalnog ponosa kao odgovor na opšti jad i bedu.

Dimitris Kaloupis, koji je u periodu procvata pre 20 godina ostavio posao građevinskog radnika, sada se bavi poljoprivredom u Volissosu, kako ratarstvom, tako i stočarstvom, a ima i malu lokalnu krčmu. Smatra da će Grčka uspeti da se izvuče iz ove krize, baš kao što se izvukla iz mnogih drugih. "Mi smo izumeli civilizaciju, naravno da ćemo je vratiti", rekao nam je dok smo jeli jagnjetinu iz njegovog uzgoja. Ako se grčka ekonomija sunovrati do granice s koje nema povratka, "rukom ću smrviti kamen i vodom koja iscuri iz njega napojiti kćer. Već ćemo se nekako snaći."